Lutkarska predstava "Ronja, razbojnikova kći" na Kazalište za djecu i mlade (TDM) iz Skoplja osvojio četiri važne nagrade na dva kazališna festivala u Srbiji.

Tom prilikom u "Jutarnji tisak" razgovarali smo s dvije glumice iz predstave, Matea Jankovska koji igra glavnu ulogu Ronja, za koji je dobio dvije međunarodne nagrade i Angela Dimitrova. Dvije mlade, talentirane i perspektivne glumice, djelatnice TDM-a, govorile su o ljubavi prema profesiji, uspjesima, ali i snovima i ciljevima za buduće angažmane i profesionalne projekte.

- Imam mnogo neostvarenih snova. Moj cilj je zapravo stalno sanjati, nikada ne stati i mislim da je to zadatak svakog umjetnika, postaviti nove ciljeve i nikada ne izgubiti ljubav i strast koju u umjetnost unose. Želim stalno istraživati, stvarati i nikad ne izgubiti žar – kaže Matea.

– Mislim da se želje mijenjaju, imamo konkretne ciljeve i želimo što više raditi nove stvari, nova iskustva, kako u kazalištu tako i na filmu. Tako su, primjerice, lutkarsko kazalište i predstava “Ronja, razbojnička kći” za mene novi izazov i novi otvoreni svijet kakav prije nisam ni zamišljala. Cijelo vrijeme ima novih snova, neostvarenih, ali i onih koji su nam se ostvarili, poput zaposlenja u Kazalištu za djecu i mlade, ostvarenih uloga – rekla je Angela.

Lutkarstvo kao sastavna tehnika kazališne umjetnosti u nas se ne izučava na Fakultetu dramskih umjetnosti, no glumci koji se bave ovom specifičnom tehnikom vrlo su uspješni u tome te su zajedno s Kazalištem za djecu i mlade osvojili brojne domaće i međunarodne nagrade. nagrade i priznanja.

– Ovladati lutkarstvom je zaista jako teško. Rad s lutkama zahtijeva puno rada, truda i ulaganja i šteta je što takav kolegij nemamo na Fakultetu dramskih umjetnosti, barem kao izborni. Mi smo u kazalištu učili od nule, bez prethodnog iskustva.

Ja posebno, moja prva lutka bila je u predstavi “Podrum”, igrala sam pankerku i oduševila sam se. Nisam znala kako to učiniti, hoću li se uopće snaći i hoću li postići neki rezultat. Srećom, predstava je prošla odlično, ali došla je nova predstava, odnosno nova lutka i morala sam ispočetka.

To je tehnika koja se stalno uči, jer svaka lutka je drugačija, ima svoju priču i zahtijeva drugačiji pristup, postoji lutka koju vodi jedna osoba, ali postoji lutka koju vodi više ljudi – objasnila je Matea .

– Sinkronizacija je u lutkarstvu najvažnija. Svi moraju biti usklađeni i disati kao jedan, pogotovo ako postoji lutka koju pomiče više ljudi. Zahtijeva puno koncentracije, predanosti i puno vježbe.

Trenutak kada si iza lutke, nisi svjestan kako to izgleda s druge strane, sa strane publike, to je jako drugačije od kazališta uživo i trenutka kada ne znaš da li to što radiš bilo dobro ili ne, čini da se osjećaš nesigurno, kao ništa da nisi. Zato puno znači kad imaš kolege sa strane, koji će ti reći da je to što radiš dobro i da super izgleda – kaže Angela.

Matea i Angela osjećaju se kao dio cjeline, odnosno tima koji je zaslužan za uspjeh koji postiže ova posebna lutkarska predstava „Ronja, razbojnička kći“.

- Jako sam sretan i jako ponosan na sebe i cijelu momčad. Zaista smo uložili puno ljubavi i puno znoja u nastajanje predstave i jako mi je drago da je publika, odnosno žiri sve to vidio i na kraju dana nagradio.

Predstavu svi jako volimo i mislim da je igramo s istim žarom i entuzijazmom, bez obzira je li na redovnom repertoaru ili na festivalu. Uspjeh predstave nas ne obvezuje, samo nam daje motiv da nastavimo istim tempom - kaže Matea.

- Tajna predstave je kolektivna igra, svi igramo jedni za druge, svi radimo zajedno. Cijela predstava, sve što koristimo, svi rekviziti i scenografija napravljeni su od prirodnih materijala i to je čini posebnom i lijepom – kaže Angela.

Više o razgovoru s Mateom i Angelom možete vidjeti na sljedećoj poveznici: