Posljednji put kada je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (ECtHR) bio u žiži javnosti bila je presuda u slučajevima "Transporter", "Mučenje", "Titanic" i "TNT" u kojima je optuženo nekoliko visokih državnih dužnosnika. ili se sumnja. Poznavanje rada ovog suda od presudne je važnosti kako bi se razumjelo kako zaštita ljudskih prava funkcionira na međunarodnoj razini, te kada građanin smatra da su mu prava povrijeđena presudom domaćeg suda. Sjeverna Makedonija nije u skupini zemalja iz kojih se veliki broj tužbi zbog kršenja ljudskih prava prihvaća pred Sudom.

- Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (ECHR) krunski je dragulj zaštite ljudskih prava. Kada govorimo o povijesnom kontekstu osnivanja ovog suda i poštivanja ljudskih prava, istaknut ću jedan primjer kroz jednu zemlju, a to je Grčka. Naime, 1969. godine pripremljena su izvješća u kojima je Grčka navedena kao zemlja u kojoj se masovno krše ljudska prava. Grčka se, svjesna te ocjene, povukla iz članstva Vijeća Europe prije završetka procesa glasovanja, da bi ponovno bila članica 1974. godine. Kada usporedimo praksu zaštite, odnosno kršenja ljudskih prava u Makedoniji u usporedbi s drugim državama članicama Vijeća Europe, mogu primijetiti da veliki postotak slučajeva, oko 95%, Sud ne razmatra, tj. je, budu odbijeni ili ocijenjeni neutemeljenima zbog neispunjavanja kriterija prihvatljivosti. Ako se izvrši analiza slučajeva koje razmatra ESLJP, može se uočiti da i druge zemlje, što znači zapadnoeuropske, imaju ovakvih problema, a Makedonija nije iznimka niti zemlja s visokim postotkom ljudskih prava. prekršaja - istaknuo je prof. dr Jelena Ristić.

Svaki građanin koji smatra da su mu povrijeđena ljudska prava ima mogućnost angažirati odvjetnika za podnošenje tužbe pred Europskim sudom za ljudska prava, s jedne strane, broj predmeta koji dobiju sudsku odluku koja ukazuje da država treba otkloniti određenu povredu prava ljudskih prava je vrlo mala, što sugerira da s druge strane odvjetnici nisu bili dovoljno educirani, iskusni i spremni procijeniti slučaj na koji se građanin žali prije podnošenja tužbe Sudu.

- ESLJP je u posljednjih 10 godina doživio pravi val zahtjeva građana, a kao što je poznato, veliki broj tih slučajeva biva odbijen zbog neispunjavanja kriterija prihvatljivosti predviđenih Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Činjenica je da ova materija nije dio svakodnevne pravne prakse ne samo odvjetnika, već i drugih subjekata u pravosudnom sustavu. Smatram da nema dovoljno znanja o pravilnoj primjeni postupka te je edukacija vrlo važna. Po mom mišljenju, da bi se razumjeli i ispravno primijenili kriteriji dopuštenosti, mora se poznavati cjelokupno funkcioniranje ESLJP-a, kao što su njegova uloga, nadležnost, postupak pred Sudom, opseg, tumačenje, primjena Konvencije, da je, sudska praksa. Ratifikacijom Parlamenta Republike Sjeverne Makedonije, Europska konvencija o ljudskim pravima postaje dio pravnog poretka zemlje i ima izravnu primjenjivost, što znači da se ova vrsta dokumenta ne može mijenjati zakonom. Želim istaknuti da je vrlo važna sudska praksa kod donošenja presude. Naime, EKLJP se ne može uzeti samo u njenom tekstualnom dijelu, već se mora uzeti u obzir sudska praksa. ESLJP ne nameće najprikladniji način, već predviđa minimalni standard u zaštiti ljudskih prava, odnosno utvrđuje, najviše, minimum koji bi određeni pravni sustav trebao postići - istaknula je profesorica Ristić.

Cijeli razgovor s prof. dr Jelene Ristić pogledajte u videu: