Slobodni tisak u prilog starim zanatima iz skopske čaršije. Kroz razgovore s obrtnicima pokušat će ih sačuvati od zaborava, upoznati mlade naraštaje s tradicijom koja se u Čaršiji održava stoljećima. Možda prilozi budu poticaj nekom mladom čovjeku da za svoje buduće zanimanje odabere zanat i tako nastavi tradiciju. To će trgovine spasiti od trajnog zatvaranja.

Nusret Agushi je jorgandžija. Izradom popluna profesionalno se bavi već petnaest godina. Kaže da je jako teško preživjeti. Ovo zanimanje nije obiteljski posao, u njega je ušao slučajno i radi već dugi niz godina.

– Prošivanje nije obiteljski posao, u ovaj sam zanat ušao kao dijete, uvjeti rada su katastrofalni. Ljudi više ne cijene tradicionalno, prednost daju uvoznom. Tradicija se mora održati - kaže Agjusi.

Prema njegovim riječima, suradnja s Cehom se mora održati jer je to jedini način da skopska čaršija funkcionira.

- Ne znam hoće li me itko naslijediti, uvjeti u državi su katastrofalni. Apeliram na građane ako imaju jorgane s pamukom i vunom da ih ne bacaju da ih donesu na preradu i imat će nove jorgane od starih. Sve se mijenja, samo punjenje ostaje - kaže Agushi.

Prema njegovim riječima, sintetika ne grije, prirodni poplun je baština, ne treba ga bacati.

– Tradicija izumire, imamo “Yorgandzisku ulicu” na Staroj čaršiji, nekada je bilo 30 dućana, sada su samo dva. Restauriraju se i jastuci punjeni pamukom. Zanat nema granica, koliko god da imaš godina, uvijek se uči – kaže Nusret.

Stroj na kojem radi star je 35 godina, nasljeđe od čovjeka koji mu je predao obrt. Za Sloboden Pechat kaže da je za jedan poplun potrebno tjedan dana.

- Razmišljam kako nastaviti struku. Poziv mladima da dođu vidjeti kako stvari stoje, zasad nema zainteresiranih. I sami vide da je teško preživjeti - kaže jorgandžija.

Proces izrade popluna i cijeli intervju pogledajte u videu kolegice Agnese Chavoli:

Sutra pogledajte video o jednom od posljednjih majstora koji ručno izrađuje cipele - Kazimu Matoshiju.