Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je brojne reakcije u svijetu. Dok je Zapad mobiliziran da podrži Kijev i kazni Moskvu, veliki dio takozvanog globalnog juga ili ne želi biti uvučen u rat za koji kažu da nije njihov, ili čak daje diplomatsku i ekonomsku potporu režimu Vladimira Putina.

Može li Ukrajina angažirati globalni jug? Koliki utjecaj Kijev ima na Delhi, Brazil ili Jakartu?

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nedavnom je diplomatskom ofenzivom, koja ga je odvela u London, Rim, Pariz, Berlin, Džedu i Hirošimu na summit G-7, osigurao podršku bogatih zapadnih zemalja.

"Nažalost, postoje neki u svijetu, ali i ovdje, među vama, koji zatvaraju oči pred nezakonitim pripajanjima", rekao je Zelenski sredinom svibnja, tijekom iznenadnog posjeta samitu Arapske lige u Džedi.

Globalni jug do sada je bio vrlo angažiran u traženju klimatske pravde, ali je ostao po strani u kolonijalnom ratu koji je Rusija vodila protiv Ukrajine. On stvari vidi iz druge perspektive: zemlje koje podupiru Ukrajinu većinom su iste one koje su kolonizirale globalni jug.

"Ono što se dogodilo u Sjedinjenim Državama je da je okvir - demokracija nasuprot autokraciji - odredio Bidenovu poziciju i njegovu vanjsku politiku, ali ne mislim da je to točno za veći dio ostatka svijeta. To nije okvir s kojim se oni poistovjećuju na mnoge načine”, rekla je Rachel Rizzo iz Europskog centra Atlantskog saveza.

Novo okupljanje prvo je krenulo na ideološkoj osnovi između Moskve i Pekinga, gdje ne skrivaju pojavu zajedničkog fronta protiv unipolarnog svijeta kojim dominira Amerika. Svoje “tradicionalne vrijednosti” nude kao alternativu “neoliberalnim elitama”. Globalno integrirana Kina je u povoljnijem položaju jer ne mora isključivo integrirati Euroaziju, za razliku od izolirane Rusije.

Zemlje BRICS-a – Brazil, Indija, Južnoafrička Republika, Kina i Rusija – sve više dovode u pitanje globalnu dominaciju Zapada, kako političku tako i financijsku. One postaju ozbiljan rival G-7, skupini najrazvijenijih zemalja svijeta.

Otvara se prostor za zemlje poput Indije, Turske ili Saudijske Arabije, koje su jake regionalne sile, ali nedovoljno moćne da oblikuju svjetski poredak. Ne skrivaju ambiciju da u suradnji s Kinom i Rusijom sudjeluju u preoblikovanju postzapadnog svjetskog poretka. Traže reformu sustava Ujedinjenih naroda.

Južnoafrička Republika izazvala je mnogo kontroverzi kada je održala zajedničke vojne vježbe s Rusijom i Kinom u veljači - na godišnjicu Putinove agresije. Rijad je neugodno iznenadio Washington kada je ugostio predsjednika Venezuele. Mnoge zemlje, poput Katara, Malija, Burkine Faso ili Kolumbije, pokušavaju izvući ekonomsku korist odbijajući stajati na strani u ukrajinskom ratu.

Obavještajna jedinica londonskog "Economista" zaključuje da je neto potpora Rusiji porasla u godini nakon agresije te da te zemlje čine 31 posto svjetskog stanovništva. Ruska sfera utjecaja se širi zahvaljujući sve agresivnijoj kampanji i angažiranoj diplomaciji. Putinova propaganda inzistira na tome da su zapadne sankcije uzrokovale globalnu energetsku krizu i ugrozile sigurnost hrane. Zapad ne uspijeva blokirati narative Kremlja, stoji u izvješću.

Kina, Rusija, Indija, Iran i zemlje globalnog juga trgovinom i transportom grade novo geostrateško partnerstvo izvan dosega američkog dolara i američke mornarice. To je blok koji bi mogao postati najveća prijetnja američkim interesima u desetljećima.

Posljednjih godina Washington je indo-pacifičku regiju postavio kao najveći prioritet u svojoj vanjskoj politici i nastojao je održati globalnu ravnotežu držeći Euroaziju podijeljenom. SAD i dalje predvodi koaliciju demokratskih saveznika, ali na rubovima Euroazije: suparnici koji se nalaze u središtu okupljaju se.

Zemlje globalnog juga, i bogate i siromašne, postaju mete oba suparnička bloka. Njihova vrijednost raste. Oni postaju ključni u sukobu između tvrđave Euroazije i takozvanog "slobodnog svijeta". Delhi, Rijad ili Ankara znaju vješto iskoristiti priliku koja im se ukazala.

Putinova invazija samo je ubrzala stvaranje nove euroazijske jezgre. Rat je u prvi plan stavio vojnu dimenziju njihove suradnje.

Rusija i Sjeverna Koreja su ojačale veze jer Rusima trebaju topničke granate. Moskva i Teheran grade "sveobuhvatno vojno partnerstvo", kako je to opisao direktor CIA-e William Burns.

Kina je odbila vojno podržati Ruse, bojeći se američkih i europskih sankcija, ali pruža neborbenu potporu Moskvi, što zauzvrat pomaže Putinovim ratnim naporima. Prisutnost visokih kineskih vojnih stručnjaka na summitu između Putina i predsjednika Xi Jinpinga u Moskvi potakla je nagađanja o izvozu oružja i napredne tehnologije – što Peking i dalje negira.

Kina i Rusija istodobno restrukturiraju međunarodnu trgovinu i izbacuju dolar iz međusobnih transakcija. Pridružuje im se Iran koji eksperimentira s Kinezima, a Saudijska Arabija najavila je da će izvoz nafte u Kinu naplaćivati ​​u yuanima, valuti koja je u veljači preuzela vodeću ulogu na moskovskoj burzi. Gradi se ekonomski sustav koji neće istisnuti dolar, već će značajan dio poslovanja prebaciti na juan, čineći kineske saveznike otpornijima na bilo kakve američke kaznene mjere.

Mirno rješenje ukrajinskog rata je daleka perspektiva. Prekid vatre ne znači mir. Nijedna vlast u Kijevu neće prihvatiti predaju teritorija koje sada kontrolira Rusija. Rat je možda zamrznut, ali je malo vjerojatno da će završiti pregovorima. Moguće je "korejsko rješenje", koje podrazumijeva novopovučene crte razgraničenja i primirje. Takvo rješenje znači sukobe i napetosti u godinama koje dolaze. Ukrajina ostaje dugoročni test za odnose između Rusije i Zapada.

Ono što nastaje je novi poredak koji napušta okvire Hladnog rata, bitke između demokracije i totalitarizma. Jačaju politike identiteta novih “srednjih velesila”. Globalnom jugu bit će važniji od ideoloških podjela iz prošlosti. Tu se Kina pozicionira kao lider. Zapad će učiniti sve da se to ne dogodi i sačuva liberalni poredak. Više ćemo se baviti novim svjetskim neredom nego novim svjetskim poretkom.

(Autor je novinar)

JEZIK KOJIM SU NAPISANI, KAO I STAVOVI IZRAŽENI U KOLUMNAMA, NE ODRAŽAVAJU UVIJEK UREĐIVAČKU POLITIKU "FREE PRESSA"