Makedonac porijeklom, Nemanja Stojanović i njegova supruga Alexandra život u Novom Sadu, gdje su rođeni i odrasli, zamijenili su životom na selu. Rade za svjetske tvrtke kao programeri, a žive u selu Churug, 30 kilometara od Novog Sada, i uzgajaju organsku hranu. U međuvremenu su postali roditelji, a rodio se i Vid. Za “Sloboden pečat” pričaju svoju priču, kako su život u Kanadi zamijenili preseljenjem na selo i zašto su gradsku vrevu odlučili zamijeniti mirom i tišinom novosadske okoline.

- Nemanja i ja smo zajedno od studentskih dana. Oboje imamo 30 godina i radimo za globalne tvrtke od kuće. Nemanja radi za kompaniju "Klarway" koja ima predstavništva širom svijeta. Bavim se digitalnim internet marketingom i imam svoju tvrtku - kaže Sashka, kako je zovu bliski. Aleksandrini klijenti su renomirane svetske firme iz Los Anđelesa, arhitektonski biroi, a radi i za festival "Exit" u Novom Sadu kao konsultant. Odnedavno radi za dvije međunarodne tvrtke koje proizvode strojeve za estetsku medicinu.

Na pitanje otkud ideja da se presele u novosadsko selo i kako su se odlučili da život u gradu zamijene ruralnim, Saška kaže da su neko vrijeme htjeli da se odsele iz Srbije.

- Ideja je došla iz korona krize. Prije izbijanja covida htjeli smo se preseliti u Kanadu. Pripremili smo dokumentaciju, sve što nam je trebalo, prikupili novac, ali pandemija je počela i stala. Nakon korone primijetili smo da strane tvrtke za koje smo radili nisu otvorene za nova zapošljavanja i da nam ne izdaju useljeničke vize. Vjerojatno su shvatili da možemo raditi za njih od kuće i ne trebaju nas tamo voditi - kaže Sashka.

Tako su se odlučili potražiti kuće za odmor jer su tijekom covid krize gotovo godinu i pol proveli u dvosobnom stanu, Nemanja je radio iz kuhinje, Aleksandra iz dnevnog boravka, a to im nikako nije odgovaralo. svi.

- Nismo nigdje išli, nitko nije želio kontakte. Naš jedini izlazak bio je u Futogu, mjestu u blizini Novog Sada kod Nemanjine bake. Stalno smo se pakirali i išli tamo, radili smo doslovno vani, nije nam trebao zatvoreni prostor. Ponekad smo ostajali i po cijeli tjedan - kaže Saška.

I tako je krenula potraga za njihovom kućom za odmor. Vidjeli su ljetnikovce uz Tisu jer je priroda lijepa i njegovana. No umjesto ljetnikovca kupili su kuću staru 100 godina.

- Ideja o kući rodila se iz potrage za vikendicom. Kupili smo kuću u Churugu. Izbor je pao na ovo selo zbog dobre povezanosti sa Novim Sadom. Čurug je bio dovoljno udaljen od Novog Sada da cijene nekretnina nisu jako visoke, ali dovoljno blizu da se do grada stigne za pola sata - kaže Saška.

Objašnjava da su u kući 2 godine. Kuća je građena 1937. godine. Renovirali su ga u potpunosti, porušili zidove, promijenili stolariju.

– Ostao je samo kostur kuće. Promijenili smo krov, prozore, raspored. Novi način života nam odgovara. Ne putujem svaki dan zbog posla i imamo mir. Za sada nam super ide rad od kuće. Tijekom dana radim kad god hoću, možemo se odmoriti kad god hoćemo i odgovara mi da radim za sebe - kaže Saška. Тaa objašnjava da čovjek mora imati disciplinu i samokontrolu da bi sve učinio kako treba.

- Stalno dolazimo u Novi Sad. Tamo je cijela naša obitelj. Imam već 10 godina iskustva, radio sam u mnogim tvrtkama i konačno je došlo vrijeme da radim za sebe, da sam organiziram radni dan. Nemanja ima neko radno vrijeme, trebao bi biti dostupan od 10 ujutro do 5 popodne, ali lako se dogovorite s kolegama. Ako imamo još posla, fleksibilni smo, dogovorimo se s timom i možemo dodatno raditi - kaže Sashka.

Što se tiče plaća, kaže da zarađuje dovoljno za život. Imaju puno veće plaće od srpskog standarda. Nemanja zarađuje mnogo više.

Sada radimo koliko možemo, imamo i dijete i obaveze su raspoređene - kaže Sashka.

Osobno smatra da nemaju vremena za poljoprivredu, ali Nemanja ne misli tako. Ima voćnjak i svi poljoprivredni pothvati su njegovi.

- Da se ja pitam, ne bismo imali ništa od toga, moja ljubav su životinje, mačka i tri psa, i to mi nije problem, mislim da bismo trebali uzeti više. Sljedeći korak je posao iz toga, planiramo otvoriti hotel za pse i mačke, pansion. Aktivan sam član društva za zaštitu životinja u Novom Sadu i uz pomoć grada s tri-četiri volontera organiziram sterilizaciju uličnih životinja. Bilo bi dobro da ne plaćamo smještaj životinje u pansionu u gradu, nego da je smjeste kod nas besplatno - kaže Sashka.

Nemanja drži guske, kokoši, uzgaja organsku hranu. Saška objašnjava da bi, da ima vremena, sam uzgojio sve što jedu.

- On sam uzgaja hranu, sadi voće i pravi domaći sok, uzgaja organsko povrće i tvrdi da za to ima vremena, ja se osobno ne slažem - kaže Saška.

Dolazak iz Srbije zasad je stavljen na čekanje, ali nije isključen.

- Iselio bih se iz Srbije da mi se pruži prilika. I muž i ja uvijek želimo više, mislim da je deložacija sada samo pauzirana. Ako se ukaže prilika, uvijek smo za bolji život. Jako mi smeta što je nered u državi, plaćaš porez, a ne znaš kamo ide novac. U Europi i svijetu nije tako. Puno putujemo, privatno i službeno, i svugdje je red - kaže Sashka.

Ostavili smo ih u miru i tišini Churuga, s bebom od jedva petnaestak dana da ispišu svoju seosku priču i rade za uspješne svjetske kompanije.