Intervju s Minasom Bakalchevim o Bijenalu arhitekture u Veneciji: Artefakti za zajednički rad

Dio autorskog tima projekta zajedno s Ljupkom Delevom u Veneciji

Makedonski paviljon na 18. Bijenalu arhitekture u Veneciji bit će postavljen od 20. svibnja do 26. studenoga, a kroz priče o Ljetnoj školi arhitekture u samostanu Svetog Joakima Osogovskog bit će prikazane priče autora projekta. otkrio posjetiteljima.

Autori projekta "Laboratorij iz prošlosti za budućnost: Priče o Ljetnoj školi arhitekture u samostanu sv. Joakima Osogovskog, 1992.-2017.", koji je nacionalni predstavnik 18. Bijenala arhitekture u Veneciji, su prof. s Arhitektonskog fakulteta Minas Bakalchev, Mitko Hadji Pulja, Sasha Tasic, Aleksandar Radevski i Dimitar Papasterevski. Kustosi projekta su Aleksandar Petanovski, Marija Petrova, Gordan Petrov, Darko Draganovski i Dimitar Krstevski.

Profesor Minas Bakalchev, kao jedan od autora projekta, koliko vam je tema kustosa Lokka olakšala odabir projekta?

- Prema Lesley Lokko, kustosici Arhitektonskog bijenala 2023., tema "Laboratorij za budućnost" može se promatrati kao vrijeme i prostor u kojem se odvijaju spekulacije o relevantnosti discipline za ovaj svijet - i za svijet koji dolazi. mjesto. Ljetna škola u samostanu sv. Joakima Osogovskog na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta „Sv. Ćirila i Metoda" bilo je naše mjesto za promišljanje budućnosti kao zajedničkog napora svih sudionika. Djelovao je na geopolitičke trendove svoga vremena u burnim devedesetima. U vremenu razdvojenosti – ujedinio je, povezujući različite ljude iz različitih sredina u zajednički rad.

Ljetna škola arhitekture od početka nije imala samo arhitektonski, pedagoški i estetski karakter, već je nametnula i društveni, kulturni i etički odnos prema svijetu. Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća započela je nekolicina ljudi, profesori Arhitektonskog fakulteta Živko Popovski i Aleksandar Nikoljski, no s vremenom ju je podržao niz značajnih ličnosti poput Borisa Čipana, Vladimir Georgievski, Ranko Radović, Dimitrije Golubovski, Anton Schwejhofer , Petar Gabrielčić; Gotse Aji Mitrevski, Dominika Boškovska, Martin Guleski, Zorica Blazevska, Stefan Sandžakovski, Georgi Konstantinovski, Maria Lozanovska, Metodije Zlatanov, Tycho Stojkov, Blagoja Chushkov, Hrvoje Njirić, Vlatko Korobar, David Bigi (Rural Studio), Klaske Havic, Sebastian Veldhausen, Lorin Nicolae, Alexander Brodsky, Elia Zengelis, Han Tumertekin, Sammy Rintala, Peter Wilson, Michel Rydijk, Juliet Beckering, Ales Vodopivec...

Na isti način, ovaj projekt je izveo veliki tim, studenti, mladi arhitekti, stariji arhitekti, asistenti, nastavnici sa Arhitektonskog fakulteta UKIM-a u Skoplju. Ovaj projekt se može promatrati kao otvoreni rad. Svi oni, prvo, dali su mu transgeneracijski protežući, drugo, utkali su različita iskustva od mladosti do zrelosti, različitim znanjima i vještinama, od komuniciranja do izrade, izrade od predmeta postavke do same postavke. Tako je nastala prava škola u izvornom smislu, udruga/udruga učenika i učitelja, kao rizomatska struktura iz koje smo svi puno naučili.

Koliko ste puta Vi osobno sudjelovali u ljetnim školama?

– Djelomično sam bio prisutan na prvoj Ljetnoj školi, ali moje formalno sudjelovanje počinje s drugom Ljetnom školom 1993. godine. Voditelj Ljetne škole bio je profesor Živko Popovski. Tema koju je postavio bila je "Kuća", prva od trilogije uzastopnih tema, "Kuća" (1993.), "Ulica" (1994.), "Susjedstvo" (1995.). Početna struktura Ljetne škole bila je jedna tema koju je zadao voditelj škole i niz podtema od strane mentora. S grupom studenata radila sam na temi "Kuća/kula", dvije interpretacije maketa kuća izložene su i na izložbi u Veneciji.

Druga škola Martina Gulevskog, "Ulica" (1994.), također je bila jedinstvena po tome što se nije održavala u Staroj gostionici, inače kontinuiranom mjestu za škole, nego u Biskupskoj gostionici, koju nam je ustupio biskup Kiril, jer u to su vrijeme Old the lodge unajmili radnici koji su radili na prijenosnom sustavu prirodnog plina Deve Baira. Sudjelovao sam kao mentor, zajedno s Goceom Aji Mitrevskim, Domnikom Boškovom i, naravno, Martinom Guleskim, na temi "Dromomen" inspiriranoj spisima Waltera Benjamina i Paula Virilija.

Uslijedile su druge škole, a 2005. godine zajedno s Mitkom Hadži Puljom bili smo voditelji s temom „Kuća u prijelaznom razdoblju“. Kontinuirano u nizu Ljetnih škola imali smo drugačiju ulogu, au posljednje dvije sam kao dekan Arhitektonskog fakulteta bio u pozadini i podupirao sam njihovu realizaciju.

Posljednja Ljetna škola koja je održana u samostanu sv. Godine 2017. Joakim Osogovski s gostujućim mentorom Alesom Vodopivecsom s temom "Osjećaj doma" bio je na gornjem platou, pod nadstrešnicom koju je konstruirao i realizirao Dimitar Papasterevski, zajedno s Darkom Draganovskim i Pavlom Veljanovskim. Stara gostionica već je bila zatvorena zbog "renovacije". To je bio i razlog zašto je Ljetna škola arhitekture pronašla drugo mjesto u slikovitom selu Lazaropole. Tu je nastavio svoju povijest, ali to su već druge priče...

Na fotografiji s lijeva na desno: Gordan Petrov, Dimitar Krsteski, Dimitar Papasterevski, Sasha Tasic, Maria Efremova, Dita Starova Qerimi, Minas Bakalchev, Aleksandar Petanovski, Maria Petrova, Darko Draganovski

Kako se stvarao tim za ovu našu prezentaciju u Veneciji?

- Od samog početka, prisustvo Dite Starove Qerimi iz Nacionalne galerije dalo je projektu određenu pozadinu, tako da je Iva Petrunova mogla pratiti projekt i postati njegov domaćin s mladom udrugom "Lijepi grad". Tako su u tom sastavu izlagači s Arhitektonskog fakulteta, povjerenik iz Nacionalne galerije i udruga domaćin „Lijepi grad“ stvorili inkluzivan sastav. Mislim da je budućnost o kojoj Leslie govori upravo u prevladavanju autoritativnih utega i dopuštanju različitim sudionicima da se angažiraju i doprinesu svim najvažnijim pitanjima.

Koliko se dugo radilo na projektu?

– Fokusirali smo se na sjećanja, na sjećanja, ne na faktografiju, nego na niz osobnih tragova, zapisa, slika... Sastoji se od tri faze: prva, stvaranje zamišljene arhive sjećanja, priča, slika i zapisa; drugo, njihova katalogizacija i zbirka; i treće, izlaganje na zajedničkom stolu kao artefakata za zajednički rad. Prva faza uključivala je poziv nizu sudionika, domaćih i stranih, sa zahtjevom: privitak (1) tekstualni komentar, priča (oko 500 riječi), i (2) izbor od tri slike, fotografije i/ili crteža u vezi s u školu. Uslijedila je katalogizacija i prezentacija prikupljene građe, čime je stvorena materijalna osnova izgradnje izložbe.

Riječ je o ambivalentnom projektu koji, s jedne strane, podrazumijeva određenu strukturu, kronologiju, s druge strane, labirintski tijek njegove realizacije, objekte sa slikama i vertikalne nalete tumačenja odabranih modela i/ili stvaranja. otoka iz neke od maketa koje su realizirane tijekom Škole. To znači podebljavanje, stanjivanje ili preklapanje prikazanog materijala. Dakle, ovaj projekt krenuo je odozdo prema gore, a njegova inkluzivnost, sukreativnost nisu samo riječi, iako je to zaista i bilo, dijeleći priče mnogih.

Ovom se izložbom željelo referirati na mjesto i vrijeme, za sve nas vrlo značajne u oblikovanju jedinstvenog pedagoškog eksperimenta, u pozadini turbulentnih geopolitičkih zbivanja; podviga, koji je, čini se, začet već radom protomajstora Andree Damjanova s ​​crkvom posvećenom sv. Joakim Osogovski.

Paviljon u "Scuola dei Lanieri" – fokusirali smo se na sjećanja, na sjećanja, ne na faktografiju, već na niz osobnih tragova, zapisa, slika

Kako međusobno korespondiraju različiti materijali postavke: drvo, 3D model, fotografski print?

– Izložba se sastoji od stola, slično uobičajenim stolovima u gostinjskoj kući u kojoj smo radili, razgovarali i izlagali, te dva ormara s po 12 niša. Ovi elementi su izrađeni od drveta iz Krivopalanečkog kraja. Na stolu su drvene kocke u tri dimenzije sa slikama sudionika, pojedinačnih portreta, grupnih portreta, mještana, zgrada samostana, krajolika. Na svakoj kocki ispisana je godina i redni broj priloga iz te godine. Tako slike na kockama čine kronološke skupove. Neke od kocki imaju reinterpretirane modele iz školskih projekata.

Na samom stolu postavljene su makete paviljona realiziranih u pojedinim školama: Dvije intervencije Hrvoja Njirića (2006.), u Romskom naselju u Krivoj Palanci i na rivi Krive Reke; Intervencije Aleksandra Brodskog (2011.), zid za zalazak sunca i "amfiteatar" za izlazak sunca, u okruženju samostana; Kapela prirode Samija Rintale (2014.); nadstrešnica gornje platforme Dimitra Papasterevskog (2017.), mjesto posljednje Ljetne škole u samostanu. Na stolu su i tri makete triju kuća posvećenih samostanu Martina Guleskog: kućica za svijeće; kuća sestre Zlate; kuća na posao. U nišama su odabrani modeli i ulomci građevina iz samostana: crkva sv. Majke Božje, crkva sv. Joakim Osogovski, Stari han, Gostionica s visokim pročeljem, Gospodska gostionica, Pekara, Pisateljica, Rižarnica, Kapela. U nišama su također crteži i skice Domnike Boshkove i Gotse Aji Mitrevskog. Cijela kompozicija tvori topografiju, kao psihogeografski skup različitih mjesta, događaja i osoba.

Materijali su različiti, drvo, šperploča, 3D print. U nekim slučajevima oni međusobno djeluju, drvena baza je izrezbarena za model u 3D printu, koji postaje neka vrsta umetka u drvo. Svidio nam se taj prijelaz i međusobni dijalog materijala. Arhitektura to sadrži ne kao isključivost, već kao suradnju u odnosu na zajednički rad. Pogledajte kontinuirani niz okvira na kojima su tekstovi sudionika, nedostaje jedan list. Jedan je okvir ostavljen prazan kao prozor kroz koji se vidi pozadina, slika sveca na zidu. Interakcija, korelacija, dijalog je uvijek moguć, samo treba pustiti stvari i pravi će dijalog nastati.

"Scuola dei Laneri" (Scuola dei Laneri) je izvanredan prostor, prekrasna soba koja dodiruje intenzivne tokove Venecije. I upravo taj kontrapunkt, izrazito frekventno strujanje i unutarnji mir prostorije daje poseban karakter izložbi, rekao je Bakalčev.

Makedonski paviljon na 18. Bijenalu arhitekture nalazi se u prostoru "Skuole dei Laneri" (Scuola dei Laneri) u Veneciji

Kustoska praksa: Jednostavnost prave arhitekture

O izložbi Aleksandar Petanovski, jedan od kustosa, ističe da je "netrendovski i pojednostavljena na osnovne arhitektonske principe. Formalna organizacija postavke model je povratka jednostavnosti istinske arhitekture."

– U Veneciju smo stigli kao kolektiv od preko pedeset ljudi s jedinstvenim i zajedničkim ciljem, vrhuncem višemjesečnog rada u Skoplju na predstavljanju makedonskog paviljona na Venecijanskom arhitektonskom bijenalu 2023., možda najvažnijoj ceremoniji spajanja mislilaca i praktičari arhitekture u svijetu od 1895. Biennale arhitekture nudi izuzetnu priliku da se sagledamo u odnosu na druge, da napravimo paralele sa svjetskim trendovima, izvrsnu priliku da se izravno usporedimo s drugim kolegama, svojevrsno ogledalo onoga što smo zapravo postigli i stvorili. I doista, nismo zakazali, nego naprotiv, uz opću tendenciju proizvodnje površnog, jednoslojnog masovnog društva i masovne kulture, uspjeli smo prenijeti tragove koji će čuvati i prenositi naše osobne doživljaje arhitekture kao zajednička kreativna zbirka kolektivnog znanja za budućnost.

Radnje u Veneciji uvijek su složene jer prolaze kroz drugačiji okoliš, zemlju, vodu, zemlju. Bez podrške i angažmana naših prijatelja, te onih koji su materijal primili i složili, izložbu je nemoguće postaviti. Bio je ovdje umjetnik Ilker sa svojim timom, te profesor Dimitar Papasterevski s Darkom Draganovskim i Goranom Trajanovskim koji su promišljeno sklopili strukturu izložbe. Od prazne sobe stvorili su mjesto od konaka samostana sv. Joakim Osogovski. Radili smo i družili se zajedno kao jedno fluidno tijelo na ulicama, kanalima i trgovima Venecije. Kao i sama arhitektura, izložba ostaje otvorena, u kontinuiranom procesu stvaranja. Osjećali smo da se stvara nešto posebno i da će nas ovo iskustvo zauvijek promijeniti, dodaje kustosica Petanovski.

Autor teksta: Ljupka Deleva, vizualni umjetnik, specijalno za "Culture Press" iz Venecije

(Razgovor je objavljen u "Kulturen Pechat" broj 180, u tiskanom izdanju lista "Sloboden Pechat" 27-28.5.2023.)

Poštovani čitatelju,

Naš pristup web sadržajima je besplatan, jer vjerujemo u jednakost informacija, bez obzira može li netko platiti ili ne. Stoga, kako bismo nastavili s našim radom, molimo za podršku naše zajednice čitatelja financijski podupirući Free Press. Postanite član Sloboden Pechat kako biste pomogli objektima koji će nam omogućiti pružanje dugoročnih i kvalitetnih informacija i ZAJEDNO osigurajmo slobodan i neovisan glas koji će UVIJEK BITI NA STRANI NARODA.

PODRŽITE SLOBODAN TISK.
SA POČETNIM IZNOSOM OD 60 DENARA

Video dana