Razgovor s filmskom producenticom Pavlinom Proevskom: Biti dobar producent zahtijeva upornost i slijepu vjeru

Pavlina Proevska / Fotografija: Brand Ferro

Filmska producentica Pavlina Proevska posvetila je najveći dio svog života filmskom biznisu i kroz filmove koje producira želi ostaviti trag za svoj rad, ali i za makedonsku kulturnu baštinu.

Portfelj Pavline Proevske uključuje dva igrana filma, dva kratka filma, tri dugometražna dokumentarna filma, nekoliko videospotova i dva glazbena albuma. Kao nezavisni filmski producent radi od 1986. godine, kada je osnovao tvrtku "Pavlina LTD" sa sjedištem u New Yorku, SAD. Ovih dana boravi u Skoplju s namjerom da u neki od svojih projekata uključi i makedonske filmske profesionalce.

U Skoplju ste prisutni mjesec dana. S kojim ciljem i obvezama?

– S fantastičnom grupom mladih filmskih profesionalaca radimo na finalnoj montaži dokumentarnog filma, kao i izradi digitalnog mastera filma koji je skeniran u HD formatu s 35 mm kopije kako bi se mogao distribuirati na digitalu. platforme koje nisu postojale u vrijeme kada je napravljena. Proces je poznat kao "REDUX", što znači da se film ne ponovno snima, već se remakira. Ta prerada podrazumijeva novu montažu, novu glazbu i specijalne efekte koje je napravio rijetko talentirani CGI (Computer-generated imagery) kreator iz Skoplja.

Kako je nastao interes za snimanje dokumentarnog filma o književniku Stojanu Hristovu?

- Za Stojana Hristova sam prvi put saznao čitajući tekst pod naslovom "Povratak u domovinu". Bilo je to prije točno 15 godina. Njegov životni put ogledalo je makedonske svijesti. Davne 1911. stigao je u SAD izjavivši da je "Bugarin iz Makedonije", kako su mu rekli u crkvi u rodnom selu, 60 godina kasnije, prije nego što je cijela makedonska javnost ponosno izjavila da je to najsretniji trenutak u njegovom životu kada je saznao da će njegove knjige biti prevedene na "...makedonski jezik, moj materinji jezik, jezik kojim je govorila moja majka...", čime je razjasnio svoje prisvajanje koje nažalost još uvijek traje. Film "Moje američko hodočašće" pokušava zatvoriti to pitanje. Dokumentiranje naših makedonskih životnih priča, gdje god se u svijetu dogodile, trebalo bi biti glavni prioritet filmske politike u Makedoniji.

Već godinama radite i živite daleko od Makedonije i malo ljudi zna za vaš rad. Praktično, koliko godina se bavite filmskom produkcijom i koliko ste projekata do sada realizirali?

- Još 1988. snimio sam prvi igrani film, u kojem je sudjelovao legendarni agent 007, Roger Moore. Film je dovršen u dva mjeseca, prodan u dva dana, do sada je zaradio dva milijuna dolara, što je 20 puta više od njegovog produkcijskog budžeta.

Tada sam definitivno napustio posao u večernjem dnevniku američke TV mreže CBS. Polusatni format američkih večernjih vijesti nije dopuštao duljinu vijesti od jedne i pol minute. Nije mi se svidjelo to ograničenje, film mi daje puno više slobode i vremena da ispričam priču koju želim ispričati. Do sada sam producirao ili koproducirao dva igrana filma, dva kratka filma, tri dokumentarna filma dugog formata, nekoliko videospotova i dva glazbena albuma.

Prvi igrani film u produkciji Pavline Proevske je "Čarobni snjegović" u kojem glas posuđuje legendarni Roger Moore

Budući da je ovo prava industrija, koje su karakterne osobine potrebne da bi se netko održao i ustrajao u profesiji?

- Biti dobar producent zahtijeva dvije stvari - upornost i slijepu vjeru. Imati veliko opće znanje i poseban talent za odabir pravog projekta. Ali vrlo dugoročan uspjeh u filmskoj industriji, govorim o nezavisnim produkcijama izvan hollywoodskog studijskog sustava, ovisi o jednoj premisi – da producent spomene tri najvažnija uvjeta koja su potrebna da bi se napravio dobar film, a time i postići komercijalni uspjeh. Jer samo komercijalni uspjeh proizvođača omogućit će mu da se naziva "neovisnim".

Nažalost, u Makedoniji nema te prave produkcije o kojoj govorimo, jer, koliko ja znam, niti jedan makedonski film koji je ikada produciran/proizveden nije postigao komercijalni uspjeh. Lažne marketinške promidžbene vijesti koje obmanjuju makedonsku javnost nekim prikazivanjima i distribucijama izvan Makedonije, samo su uvježbana samoreklama samih autora filma. Ako film prihvati prodajna filmska agencija koja će ga pokušati prodati, to ne znači da je "prodan".

Zbog nepoznavanja načina na koji filmska distribucija funkcionira u svijetu, makedonskoj javnosti se prodaju nebuloze o prodanim filmovima i uspješnim distribucijskim ugovorima koji se zapravo svode na pokušaj prodaje, a ne na pravu prodaju. Preporučam agencijama koje raspodjeljuju sredstva da postave ono čuveno pitanje iz filma Toma Cruisea, kada on pita svog agenta: “Show me the money!”, odnosno “Show me the money!” Tek tada makedonska javnost može vjerovati u komercijalni uspjeh filma. Nažalost, mala grupa školovanih makedonskih filmaša iskoristila je svoje neznanje o tome kako funkcionira prava filmska industrija u svijetu i obmanjuje javnost o svojim navodnim uspjesima.

Ovakav odnos prema "pravoj" (nepostojećoj) filmskoj industriji u Makedoniji proizlazi iz stava najvećeg broja makedonskih producenata da im netko duguje novac za snimanje filma, čekajući godinama da se iz proračuna za film izdvoje sredstva. Najljepše radne godine gube na čekanju i zbog takvog odnosa prema profesiji nemaju se potrebe pitati ima li film realne šanse za uspjeh. A to pitanje ne samo da ne postavljaju proizvođači, nego ga ne postavljaju ni oni koji raspodjeljuju (raspoređuju) novac.

Uvjet za financiranje filma trebao bi započeti odgovorom na tri pitanja: tko je publika ove priče, koji je komercijalni koncept projekta koji će osigurati komercijalni uspjeh i ima li film nacionalnu vrijednost. Svakako, nemojte zanemariti treće pitanje, jer novac nije od Boga, nego od naroda.

Stručna, trezvena rasprava o ovoj temi jedini je način da se potakne moralna i financijska odgovornost proizvođača koji žele biti cijenjeni u struci, a time i uspješni. Pri odabiru projekta producent treba odgovoriti na gore navedena pitanja kako bi se prije svega sam uvjerio da je odabrao pravi projekt. Nije potrebno spominjati da je dobar scenarij glavna premisa za projekt. Ali ako se uzme u obzir da će se tijekom snimanja mijenjati oko 30 posto scenarija, konkretna osnova projekta je sam koncept kako će se ta priča prikazati u globalnim okvirima. Jer i s najboljim scenarijem, ako se ne odgovori za koga se radi, ovaj film neće imati komercijalnu budućnost. Umjetnički uspjeh je subjektivan, zato govorim samo o financijskim obavezama producenta, koji ne poseže u vlastiti džep da realizira film.

Film "Sretna paklena noć" primljen je u Filmski arhiv Kongresne knjižnice u SAD-u

Prije nekoliko mjeseci jedan vaš film arhiviran je u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu. O kojem je filmu riječ i što on vama osobno znači?

– Ovakvo priznanje za mene opravdava cijeli moj proizvodni put. Ova čast mi je važnija od bilo koje nominacije. Film “Sretna paklena noć” primljen je u Filmski arhiv Kongresne knjižnice u SAD-u, jer je snimljen na 35 mm i radio sam na početku jugoslavenskih ratova, pa ima povijesnu vrijednost. Ponekad samo vrijeme dodaje vrijednost filmu, u ovom slučaju dvoje glumaca, zatim na početku svojih karijera, Sam Rockwell sada je nominiran za Oscara, a TV glumica Georgia Fox je poznata.

Pa kažem, to je više nova obnova filma koji je u aktivnoj digitalnoj distribuciji preko legendarnog distributera Samuel Goldwyn Filmsa. Za film sa horor završetkom, ovo je, međutim, "sretan završetak" jer će filmski negativ biti sačuvan stoljećima. Ispunjava me osjećaj da ostavljam nešto svoje što će se čuvati još dugo, dugo poslije mene. I to na neki način opravdava i vrednuje profesiju kojoj sam posvetio 30 godina.

Ispunjava me osjećaj da ostavljam nešto svoje što će se čuvati još dugo, dugo poslije mene

Vaši su počeci ipak vezani uz novinarstvo i rad na večernjim vijestima CBS Newsa. Što za Vas znači novinarska profesija i kako je došlo do okretanja filmskoj produkciji?

– Rad na CBS-u me inspirirao i pripremio za rad na filmskoj produkciji. Nezaboravne trenutke na poslu imao sam kad sam pratio Reaganov sastanak s Gorbačovom u Ženevi, Zimske i Ljetne olimpijske igre 1984., sastanke s političarima poput Benjamina Netanyahua i sina Indire Gandhi kad sam imenovan producentom za CBS u Sjedinjenim Državama. Sve me to pripremilo kako da se ponašam u prisustvu takvih osoba i steknem samopouzdanje i spoznaju da nisam ništa manji od tih ljudi.

Jedan od najboljih savjeta u mojim ranim godinama na CBS-u dao mi je jedan od rijetkih crnih rukovoditelja u CBS-u u to vrijeme, koji mi je rekao: "Nikad nemoj misliti da vrijediš manje, jer si drugačiji, razmisli o sebi mnogo više…” Tako je počelo graditi moje samopouzdanje. Tek nekoliko godina kasnije uspio sam sjesti s legendarnim Rogerom Mooreom i snimiti njegov glas za svoj prvi igrani film Čarobni snjegović.

Kakva je osobna povijest vašeg odlaska iz Makedonije te života i rada u New Yorku, SAD?

– Nakon završene srednje škole otišao sam u Beograd studirati francuski i njemački jezik. Vrlo brzo sam došao do zaključka da ono što bih studirao četiri godine u Beogradu, mnogo brže mogu naučiti u Parizu, gdje sam završio studij Odnosa s javnošću, a zatim sam otišao u SAD s namjerom da naučim engleski i onda se vraćam u Jugoslaviju. Ali što se svijet više otvarao preda mnom, to je moja želja za novim i novim saznanjima bila veća. Znatiželja je zarazna bolest, a u tom procesu niče i ambicija.

Gotovo 30 godina upravljate Makedonskim umjetničkim vijećem u New Yorku. Kakva je to organizacija i koje su njezine aktivnosti?

- Vijeće je osnovano 1994. godine s ciljem promicanja makedonske kulturne baštine u SAD-u iu svijetu. U početku smo radili promotivne događaje, promocije u ekskluzivnom "Plaza Hotelu" u New Yorku, koncerte u "Carnegie Hallu", izložbe... Ali vidio sam da takvi događaji ne ostavljaju trajni trag u makedonskoj kulturi i da fizička makedonska kulturna baština u svijetu doslovno ne postoji. . Zato sam se ponovno fokusirao na projekte koji ostavljaju trajan dojam. Izdvojit ću dva: u suradnji s gradonačelnikom grada Dovera, gdje je živio Stojan Hristov, podignut mu je spomenik koji je danas registriran kao službena turistička atrakcija u državi Vermont. Na spomeniku su, osim na engleskom, naslovi njegovih knjiga ispisani i na makedonskom.

Drugi megaprojekt bilo je stvaranje stalne zbirke od 30 makedonskih narodnih nevjestinskih nošnji, koje smo donirali jednom od tri najveća etnografska muzeja u Sjedinjenim Američkim Državama, Međunarodnom muzeju narodne umjetnosti (MOIFA) u gradu Santa Fe u državi New Mexico, gdje će se ova zbirka čuvati.stotine i stotine godina... Osobito je važno da je prvi put u našoj etnografskoj povijesti zbirka imala muzejsku procjenu koja je dosegnula 800.000 američkih dolara! Rijetki naši etnografi znaju da je, primjerice, Mariova vjenčanica procijenjena na 32.000 dolara! U sklopu projekta izdana je i monografija, a nošnje su bile izložene u muzeju 11 mjeseci. Trajna dokumentacija i projekti koji ostavljaju neizbrisiv makedonski trag, zalaganje je Makedonskog umjetničkog savjeta i mene, kao njegovog osnivača.

Dokumentiranje naših makedonskih životnih priča, gdje god se u svijetu dogodile, trebalo bi biti glavni prioritet filmske politike u Makedoniji / Foto: Privatna arhiva

Surađujete li s makedonskim filmskim producentima i kakve su perspektive makedonske filmske industrije?

- Trenutna suradnja s timom za postprodukciju me oduševila. Odlazim iz Makedonije vrlo zadovoljan rezultatima i s obnovljenom vjerom u perspektivu mladih filmaša u Makedoniji. Srećom, oni su još uvijek nedirnuti moralnom mrljom prisutnom kod starijih filmaša. Mislim da u mladim generacijama tinja ono što mi daje snagu da opstanem u ovim vodama u New Yorku i inozemstvu više od 40 godina. Treba biti uporan, vjerovati. Nije slučajno da logo moje producentske kuće u New Yorku glasi: "Bit producentskog rada je izdržljivost, upornost i vjera."

(Razgovor je objavljen u "Kulturen Pechat" broj 182, u tiskanom izdanju lista "Sloboden Pechat" 10-11.6.2023.)

Poštovani čitatelju,

Naš pristup web sadržajima je besplatan, jer vjerujemo u jednakost informacija, bez obzira može li netko platiti ili ne. Stoga, kako bismo nastavili s našim radom, molimo za podršku naše zajednice čitatelja financijski podupirući Free Press. Postanite član Sloboden Pechat kako biste pomogli objektima koji će nam omogućiti pružanje dugoročnih i kvalitetnih informacija i ZAJEDNO osigurajmo slobodan i neovisan glas koji će UVIJEK BITI NA STRANI NARODA.

PODRŽITE SLOBODAN TISK.
SA POČETNIM IZNOSOM OD 60 DENARA

Video dana