INTERVJU | Elena Petresca: Belgija je bila ljubav na prvi pogled, jedva sam čekala vidjeti naš novi dom

Foto: Privatna arhiva

Pop pjevačica Elena Petreska preselio u Belgija. Nakon muža Andrej dobio ponudu za posao u belgijskom gradu Mons, odluka o odlasku iz Makedonije nije bila laka. Elena u Skoplju, već 16 godina je dio Makedonske opere i ima svoj bend. No, kako kaže, želja za promjenom, ali i podrška supruga, bili su dovoljan razlog da se preseli u Belgiju.

U Belgiji ste pet mjeseci, zašto ste otišli iz Makedonije?

- U Belgiju smo došli zbog posla mog supruga Andreja. Odlučili smo prihvatiti ovaj izazov i jako nam je drago jer smo oboje osjetili da nam treba promjena.
Odluka nije bila brza. Nakon što je Andrej dobio ponudu za posao, trebalo je više od godinu dana razmišljanja.

Foto: Privatna arhiva

Je li se već prilagodio novoj sredini?

– Kad smo donijeli konačnu odluku, već smo bili fokusirani na selidbu i više je vladala neka pozitivna euforija. Iskreno, veselili smo se novom domu. Nije mi se bilo teško prilagoditi. Mislim da sam vrlo brzo uspio. Belgija je bila ljubav na prvi pogled, osjećala sam se kao da jedva čekam doći ovamo. Da budem iskren, nikad nisam bio prisutniji u sadašnjosti.

Jeste li stvarno tako sretni tamo?

- da Uživam u svakom detalju, svakom umjetničkom djelu, prekrasnim mjestima i gradovima koje ima Belgija. I, čudno je da mi to nikada nije bilo ni na pameti kao opcija, pa čak ni nisam razmišljao da ću živjeti negdje drugdje osim u Makedoniji. Ali ponekad život daje prilike da se upoznaju druge kulture, da se prošire horizonti, da se osjeti život iz druge perspektive. I stvarno mi je drago i zahvalan sam na prilici da budem ovdje.

Foto: Privatna arhiva

Kakav je grad Mons? Kakvi su ljudi ovdje? Imate li prijatelja s kojima možete popiti kavu?

- Mons je prekrasan grad, ima umjetnosti, izložbi, muzeja... Cijeli grad je autentičan sa starijim zgradama, što mi se jako sviđa. Iskreno, jako je drugačije nego ovdje. Ovdje su ljudi opušteni, nasmijani, svatko gleda sebe, nitko nikoga ne opterećuje, nema predrasuda, osjeća se ta sloboda da budeš potpuno svoj. Imam i puno prijatelja, družimo se na kavi, afterwork... Imam prijatelje i u okolnim zemljama, poput Nizozemske i Njemačke, tako da često putujemo ili imamo goste vikendom.

Kako ti ide francuski, ionako je težak?

- I Andrej i ja smo u školi učili francuski, ali ga nismo koristili pa ga zaboravljamo. Znamo nekoliko riječi, ali daleko od razgovora. Srećom, Belgijanci su jako ljubazni i uslužni, neki znaju engleski, s nekima koristimo "google translate", svejedno, snalazimo se.

Bili ste zaposleni u Makedonskoj operi, je li bila teška odluka odustati od karijere kako biste uzdržavali supruga?

– Iskreno, nije bilo lako, bio sam dio opere više od 16 godina i to mi je bila najteža odluka. Ali ponovit ću, imala sam neki intuitivni osjećaj u sebi da mi treba promjena, pa sam na temelju tog osjećaja i donijela odluku.

Foto: Privatna arhiva

Što je s nastupima i vašim bendom?

- Trenutno nemam zakazanih nastupa, ali kad ih bude, naravno da ću doći u Makedoniju. Ovdje imam i bend, zahvaljujući kolegi i prijatelju Marku, koji je svirao sa mnom prije nego što je otišao iz Makedonije. Dakle, uskoro krećemo s nastupima u Belgiji i Nizozemskoj. Moram reći da jedva čekam da počnem pjevati, jer ništa mi ne nedostaje više od glazbe.

Kakva je belgijska kuhinja, kakva je tamo tradicija, jeste li naučili neki belgijski recept?

- U Belgiji ima puno slatkiša, kolača i pjena ima u svakom trenutku na svakoj tržnici. Čokolade, belgijske trgovine čokoladom obiluju. Lisnato tijesto i kroasani također su blagi. Belgijska kuhinja mi je još uvijek malo poznata, probao sam jedan specijalitet koji je odličan, zove se "Carbonate Flamande" i nešto je slično našem gulašu, s teletinom i crnim belgijskim pivom.

Koliko dugo ćete ostati u Belgiji, kakvi su vam planovi?

– Naš status ovdje je diplomatski, ugovor na tri godine s mogućnošću produženja. Sada – za sada su naši dojmovi prekrasni, još smo na početku pa ne bih prognozirao koliko ćemo dugo biti ovdje.

Kako je sva ta promjena utjecala na djecu, je li ih zatekla kriza za Skoplje?

– Michael je bio uzbuđen, jedva je čekao doći, dok Sofiji i dalje nedostaje društvo iz škole. No, oboje su sretni, lako su se prilagodili i ovdje imaju divne prijatelje, što mi je jako važno. Suprug je došao prvi, a mi tri mjeseca kasnije. Prvi dan ovdje bio je vrlo emotivan, pun ljubavi i sreće što smo opet svi zajedno.

Foto: Privatna arhiva

Poštovani čitatelju,

Naš pristup web sadržajima je besplatan, jer vjerujemo u jednakost informacija, bez obzira može li netko platiti ili ne. Stoga, kako bismo nastavili s našim radom, molimo za podršku naše zajednice čitatelja financijski podupirući Free Press. Postanite član Sloboden Pechat kako biste pomogli objektima koji će nam omogućiti pružanje dugoročnih i kvalitetnih informacija i ZAJEDNO osigurajmo slobodan i neovisan glas koji će UVIJEK BITI NA STRANI NARODA.

PODRŽITE SLOBODAN TISK.
SA POČETNIM IZNOSOM OD 60 DENARA

Video dana