Mrziti! Mržnja se proširila na sve strane Makedonije. Mržnja koja ne priznaje, apsolutno nikakvu, ljepotu i dobrotu ovog komadića makedonske zemlje. Mržnja, od kroničnih nezadovoljnih i ponovno rođenih suprematista, prema makedonskoj državi i makedonskom narodu, postala je svakodnevna, normalna, prirodna... To je bolna mržnja koja govori da su svi nesposobni, deformirani, osakaćeni, neinteligentni... Mržnja koja želi i ultimativno traži da svi isele iz ove naše zemlje. Koja uživa u degradiranju i ponižavanju svojih sugrađana. Mržnja, zbog koje je svuda oko nas močvara, a svi srljamo u ništavilo.

Frustracije, zloba, zavist i mržnja naših mizantropa tolike su da oko sebe ne mogu i ne žele primijetiti nikakvu ljepotu i vrlinu, a posvuda vide nesposobnost, nepoštenje, nelojalnost, prijevaru, pohlepu, krađu, smeće... Mržnja koja propagira da "nema glupljeg naroda od Makedonaca... sa najnižim kvocijentom inteligencije". Mržnja kojom duševno klonuli, ti prosti antimakedonski gmazovi koji u svakoj drugoj riječi koriste psovke ili uvrede za narod i državu, podcjenjuju i uništavaju makedonski patriotizam. Mržnja prema zemlji i narodu zarad, privremenog i beznačajnog, osvajanja vlasti i otvaranja mogućnosti za krađu i orgije. Čini se da je mržnja od Makedonije napravila prostor u kojem nema mjesta za lijepe, sposobne, ugodne, ljubazne i dobre.

Ova klimava slika stvarnosti i svega što je makedonsko stvara se kroz revizionizam koji laže i manipulira prošlošću te kroz banalizaciju i vulgarizaciju javne sfere. Bez trunke odgovornosti, impotentni antimakedonci i sarkastični i zavidni cinici oboljeli od polizijalije i ptioptizije, lišeni etičkih, patriotskih i moralnih vrijednosti, bez stila i ukusa, uskogrudni, polupismeni i bez sposobnosti logičnog razmišljanja, širi histeriju i defetizam, koji mutiraju u monstruozne anacionalne i antinacionalne etičke, obrazovne, političke i kulturološke narative, koji poput nekog zlokobnog mlina melju i uništavaju naš identitet i život.

I, zapamtite, ova naša lijepa zemlja i bolja vremena. I ne tako drevni. Vremena kada se čovjek mogao ponositi što je iz Makedonije.

Nadrealna, iako potpuno istinita, "priča" djeluje kako je Makedonija od zaostale, nepismene i potpuno uništene zemlje, nakon Drugog svjetskog rata dospjela u naprednu, visoko obrazovanu, infrastrukturno i industrijski izgrađenu i uspješnu zemlju. Svaki normalan čovjek i domoljub može "zaplakati" od ponosa što je njegova zemlja nekada bila takva, što je zahvaljujući tim državotvornim građevinama bila ne samo ispred mnogih drugih većih i "važnijih" država, nego je u nekim područjima kao npr. koji zadiru u socijalna i ekonomska prava, a desetljećima ispred svog vremena.

U ta četiri poslijeratna socijalistička desetljeća Makedonija je izvučena iz provincijske anonimnosti i srednjovjekovne vjerske zaslijepljenosti, u mnogim sferama života. I naravno da svi možemo "kukati" zbog toga što smo danas. Jer tada se gradilo, a danas se ruši. Naime, kroz kolektivnu filozofiju prema radu u samoupravnom sustavu pokazan je način kako se može živjeti i raditi uspješno i humano, a pritom mijenjati cijelo društvo na bolje. Tada se, definitivno i nepobitno, vodilo računa i o narodu i o državi. Ljudi su bili motivirani, njegovani i promovirani, ne samo u profesionalnom, već iu holističkom smislu. Jednostavno, od svih poštenih i vrijednih makedonskih građana bilo je plodonosnog sudjelovanja u napretku vlastite zemlje.

U posljednjih tridesetak godina stranke u Makedoniji ne samo da su krale i uništavale javna dobra i prirodne resurse, one su uništavale i ljude. Nekadašnja uspješna makedonska "priča" svojevrsno je mjerilo za razumijevanje pogubne i antinacionalne neoliberalne "priče" današnjice, ali i za pokazivanje puta u budućnost. No, upravo zato današnji slaboumni i nacional-šovinistički doktrinari bijesnim antikomunizmom pokušavaju ocrniti nekadašnji uspješni državno-ekonomski projekt i zaboraviti kvalitetu života, kako bismo mislili da ovo što danas živimo je normalno i prihvatljivo. Dakle, veliki dio antimakedonske propagande usmjeren je na nesjećanje ili podcjenjivanje makedonskog naroda i tvrtki koje su uspješno radile nakon Drugog svjetskog rata, koje su pobjeđivale svoje konkurente iz Njemačke, Sjedinjenih Država na natjecanjima i natječajima na svim svjetskim tržištima. meridijani SAD, Francuska..., koji su imali milijarde dolara prometa i profita, koji su stipendirali mlade i talentirane studente, koji su gradili stanove za svoje zaposlenike, koji su omogućavali odmore i zimovanja u radničkim hotelima koje su sami gradili. Jednostavno nas "uče" da zaboravimo da je tada, u socijalističkoj Makedoniji, gotovo svaki Makedonac bio velik i značajan.

Svatko, ako je politički i ideološki nepristran, može lako razumjeti zašto je makedonska država u to vrijeme funkcionirala, ne besprijekorno, već pristojno učinkovito i zašto je postojala uzlazna linija razvoja, uz stalni porast kvalitete. života svih građana. Ali i zašto, današnje neoliberalno društvo ne funkcionira. I može i treba raditi, ali politička elita treba znati, moći promijeniti svoj odnos prema sposobnostima i znanju. Vratiti nekadašnji odnos prema ljudima, usmjerenost prema budućnosti, uvažavanje i favoriziranje dostojanstva, truda i skromnosti, što je već u prošlosti rezultiralo "kvantnim skokom" makedonskog društva... Sve to znači promjenu današnjih dominantnih karakteristika: partokracija, nacionalšovinizam, folklorizam, tradicionalizam, konzervativizam, poltronizam i oportunizam, koji nas vuku nacionalnoj, državnoj i osobnoj involuciji.

Makedonski kolektivni defetizam i nihilizam, čini se, dosegli su svoje maksimalne granice. To je zabrinjavajuće, naravno. Danas bi svi trebali biti ozbiljno zabrinuti zbog nedostatka patriotsko-makedonske ideje, vizije i volje političkih lidera, vodećih oligarha i intelektualne „elite“, jer upravo oni kreiraju stvarne politike koje proizvode kvalitetu života u sadašnjost i budućnost. Kao što svjedočimo, stvaraju neprosvijećenost, nacionalšovinizam, antikomunizam, ekonomski banditizam, cenzuru, podjele i obračune. Stoga, za početak, moramo ukloniti antimakedonske laži i mistifikacije i njihove kreatore, koji su danas vrlo često plaćeni agenti susjednih tajnih službi. Moramo demistificirati i detronizirati ružne zablude, koje namjerno proizvode nevjericu u državotvorne mogućnosti makedonskog naroda i koje žele uništiti domovinu. Trebamo početi vjerovati u sposobnosti makedonskog naroda i voljeti Makedoniju. A onda, svakako, ponovno, kao prije osamdeset godina, krenimo u stvaranje uspješne makedonske priče.

(Autor je povjesničar)